Želio bi da vladaš državom, da donosiš odluke koje će da nam oblikuju živote i određuju budućnost, da svoju viziju nametneš kao sudbinski pravac za jedan cijeli narod, da uđeš u
istoriju i to sa punim samopouzdanjem, bez ličnih dilema i kolebanja, da možda nisi kadar za tako nešto... A NISI U STANJU NI DA ZAKLJUČIŠ DA TI JE POLITIČKA KAMPANJA JEDNA AMATERSKA
ORGIJA PRETENCIOZNOSTI, GLUMATANJA, POKONDIRENOSTI I NEMAŠTOVITOSTI!
Uz tu bolno neprijatnu i negledjivu paradu kokota, koje su tetke i strine ubijedili da su najpametniji i najljepši, koprcaju se od grada do grada, snimaju sami sebe kako erektivno
hodaju među stare ljude, jer jedino tako ostavljaju utisak mladosti... Prepucavati se i vrijeđati policajce koji ti pišu prekršajne prijave, koškat se po ulicama sa raznoraznim
tipovima, crvenih faca od "nepravde"... Starmali utisak nedozrelosti kao kolektivni sindrom, nesretno i naivno formulisan slogan, uz stotine varijacija na temu, bez ikakvog kriterija
i smisla ako hoćete... Radnje spotova-iz izbora u izbore, sve hrabrije i hrabrije snimaju taj kemp otpad, koji je tako daleko odlutao od kreativnosti, od razuma čovječe...
Da nema tog političkog programa, harizme, vizionarstva, koji može više popraviti utisak. A nema ni tog političkog oponenta koji te može u toj mjeri deklasirati koliko ste već sami
sebe... Prepotentnom unutarpartijskom totalitatnom logikom-ma sami ćemo i kampanju smislit, mi smo univerzalni geniji čovječanstva. Biti netalentovan za političku kulturu,
komunikacije, odnose sa javnošću, bazične elemente te profesije, a nositi mesijansko samopouzdanje i posle se isčuđavati porazima... Nanovo i nanovo..